Hraniteljstvo ili porodični smeštaj predstavlja jedan od najprimerenijih oblika zaštite dece lišene roditeljskog staranja, što promoviše i član 20. Konvencije Ujedinjenih nacija o pravima deteta, koju je i naša država ratifikovala i time se obavezala da je i primenjuje. Prednosti hraniteljstva za razvoj deteta su u činjenici da dete nastavlja da živi u porodici stičući pozitivna iskustva porodičnog života, uz osećanje zaštite i sigurnosti. Istovremeno, čuva se kontakt sa prirodnom porodicom i stvaraju se uslovi ( ako je to moguće) za povratak deteta u nju.
Postupak za ulazak deteta u hraniteljsku porodicu do skoro podrazumevao je stručnu obradu, procenu i ocenu podobnosti porodice od strane tima centra za socijalni rad i odluke tima centra za socijalni rad sa čije je teritorije dete, da detetu odgovaraju uslovi koje porodica hranitelja pruža. Kontakti sa detetom i hraniteljskom porodicom su se odvijali nadalje, najčešće u okvirima propisanog stručnog postupka i plana rada sa detetom.Sada svaki budući hranitelj mora prethodno da prodje i stručnu pripremu, nakon koje se odlučuje o njegovoj podobnosti za bavljenje hraniteljstvom. S obzirom na protekli period prepun teškoća sa kojima se celokupno stanovništvo borilo, centri za socijalni rad su bili pretrpani zahtevima i poslovima na podmirivanju osnovnih životnih potreba, pa po oceni samih hranitelja - za stručni rad sa decom i hraniteljima i nije bilo dovoljno vremena.
Model kluba u radu sa hraniteljskim porodicama je realizovan formiranjem "Kluba otvorenog srca- Jelena Šteković" koji je počeo sa radom novembra 1999.godine. Klub je otvoren za sve hraniteljske porodice kojih u Beogradu ima 182 a u njima je smešteno 255 dece.
Postavljeni ciljevi su bili:
- promocija i unapredjenje hraniteljstva
- podizanje kompetencije hranitelja i njihove motivacije za hraniteljstvo
- stvaranje modela kluba hranitelja
- podrška postojećim hraniteljskim porodicama
Od početka rada sastanci Kluba su održavani jednom nedeljno. Dosadašnji rad Kluba hranitelja može se sagledati kroz četiri ciklusa u toku kojih su realizovane sledeće aktivnosti:
- Klupska okupljanja (tematske radionice i slobodne aktivnosti)
- Posete podrške hraniteljskim porodicama koje se nisu uključile u rad kluba
- Posete kulturno zabavnim manifestacijama, ekskurzije, susreti integracije.
Tokom šest godina postojanja kroz aktivnosti kluba prošlo je preko 100 hranitelja. Takodje je formiranje kluba u Barajevu opravdalo očekivanja. Postignuta je veća obuhvaćenost hraniteljskih porodica sa ovog područja, njihovo aktivnije učešće, povećani su efekti integracije dece i hranitelja u lokalnu sredinu i dat doprinos stvaranju modela kluba u lokalnoj zajednici.
Na tematskim sastancima bili su angažovani gosti stručnjaci: lekari, školski psiholozi i pedagozi, logoped, ing. tehnologije hrane, defektolozi, pravnici i socijalni radnici. Na sastancima je razgovarano o decjim potrebama, poremećajima ponašanja kod mladih, kulturnom identitetu i svim drugim temama za koje su hranitelji pokazali interesovanje.
Vremenom klub je pojačao promotivnu aktivnost sa značajnom participacijom hranitelja, a u cilju negovanja postojećih i povecanja broja hraniteljskih porodica posebno za rizične i manjinske grupe (deca sa posebnim potrebama i deca romske populacije). Kreiran je i program edukacije i pripreme članova budućih hraniteljskih porodica.
Voditelji kluba su stručnjaci sa dugogodisnjim iskustvom različitih profila (pedagog, socijalni radnik i psiholozi) kako bi mogli da daju odgovore na sva pitanja od značaja za članove hraniteljskih porodica.
Partneri FAMILIA-e su devet sedista u Srbiji, u kojima se nalazi veliki broj dece u hraniteljskim porodicama ( Subotica , Žitište, Stara Pazova, Miloševac, Kragujevac, Loznica, Zaječar, Niš i Paraćin), i u toku je formiranje klubova hranitelja po praktično potvrdjenom modelu. Efekti i rezultati Kluba hranitelja kao i potrebe, bez sumnje potvrđuju potrebu njegovog postojanja.
